_(1)1718015693.jpeg)
1717193818.png)
1717193701.png)
-1_(1)1747399939.png)
Postoje ljudi čiji osmijeh mijenja atmosferu čim uđu u prostoriju. Ljudi koji, i kada nose najveći teret na svojim leđima, pronađu snagu da ohrabre druge. Takva je trinaestogodišnja Lamija Barčić iz Kalesije.
Neki ljudi ostave trag velikim riječima. Eman Kero nije. On je svoj trag ostavljao osmijehom, radoznalim pogledom i rečenicama koje možda nisu uvijek bile sasvim jasne, ali su uvijek dolazile pravo iz srca.
U Roditeljskoj kući u Tuzli, među pričama koje nose i suze i osmijehe, živi jedan mali dječak koji kao da je odlučio da svaki svoj dan ispuni životom do posljednjeg trenutka.
Maid možda ima osam godina, ali njegova hrabrost ima najmanje osamdeset osam.
Hana Đelilović je djevojčica čija snaga nadmašuje godine. Drugi rođendan proslavila je u Roditeljskoj kući, mjestu gdje se suze i osmijesi često isprepliću, ali gdje ljubav uvijek pronalazi svoj put. Tu je, među igračkama i nježnim rukama koje je prate, ponovo učila hodati. Korak po korak, sa osmijehom koji osvjetljava cijelu prostoriju.
U malom gradu podno planina, tamo gdje se lopta još uvijek kotrlja po dvorištima i gdje se snovi prave od jednostavnih stvari, živi dječak velikog srca. Matej Klarić.
Postoje priče koje ne traže glasnoću da bi bile snažne. Dovoljan je jedan život, jedno djetinjstvo obilježeno borbom, i jedno srce koje odluči da ide dalje. Hrabro, nježno i dostojanstveno. Takva je priča Ajle Lupić.
Priča o tihoj hrabrosti, otvorenom srcu i svjetlu koje raste čak i u najtežim danima
Djevojka koja je izrasla u simbol snage, ljepote i pobjede nad bolešću
Postoje dani koji stanu u jedno srce, ali ostave trag za cijeli život.
Postoje i djeca koja svojom hrabrošću postanu veća od svih strahova.
Jedno takvo dijete je Mak Bakalović iz Tuzle.
Nekad su Amnini dani bili ispunjeni igrom, školskim zadacima, smijehom koji je odzvanjao ulicom i zagrljajima koje je nesebično dijelila svima. Djevojčica velikih očiju i još većeg srca, Amna je uvijek bila svjetlo u prostoriji, toplo, iskreno i blistavo.
U životu svakog djeteta postoji trenutak kada snovi počnu dobijati oblik – kroz igru, kroz sport, kroz prve ciljeve. Za Afana Habibovića, taj trenutak je došao rano. Sport mu je bio život. Svaki dan ispunjen energijom, pokretom, nadom da budućnost tek dolazi.