Elma Kasapović

I ja sam MladiCa

Ja sam Elma Kasapović.Imam 21 godinu.Završila sam medicinsku školu i pripravnicki staž za istu. Od samog početka svoje borbe sam bila član udruženja Srce za djecu. Bila je to 2015. godina, septembar, mjesec koji je umjesto novih početaka donio jednu tešku dijagnozu – aplastičnu anemiju. U trenutku kada sam trebala da živim bezbrižno, da gradim sebe, planove i snove, našla sam se u borbi,ni ne sluteći koliko ljudi zapravo vode istu a da cu i ja postat dio njih.

Prva tri mjeseca provela sam u Sarajevu, između nalaza, terapija i neizvjesnosti. Svaki dan je nosio strah, ali i tihu nadu da će se pojaviti rješenje. Tada dolazi odluka o odlasku u Tursku, u Adanu, gdje počinje najteži, ali i najvažniji dio mog puta – šest mjeseci liječenja i priprema za transplantaciju koštane srži. Najveću snagu dala mi je moja porodica,prijatelji ali i samo okruženje. Njihova podrška, ljubav i vjera u moj oporavak držali su me onda kada sam bila najslabija. Posebno mjesto u toj priči ima moj brat – moj donor, spas. Zahvaljujući njemu dobila sam novu šansu za život.Transplantacija je bila prekretnica. Nakon nje uslijedio je period oporavka i terapije održavanja, dug i zahtjevan, ali ispunjen nadom. Korak po korak, učila sam ponovo da vjerujem svom tijelu i životu.

A bolest je, koliko god me obilježila i ostavila trag na meni, toliko me i izgradila kao osobu. Naučila me strpljenju, hrabrosti i vjeri. Nosim u sebi mnogo ciljeva, planova i snova koje želim ostvariti. Danas radim, borim se,družim,izlazim i živim život punim plućima. Mnogo više cijenim vrijeme – za porodicu, za sebe i za sve male stvari koje život čine velikim. Deset i više godina kasnije, mogu reći da sam pobijedila. Smatram se izliječenom i zahvalna sam na svemu što sam prošla. Jer na kraju, ta borba nije bila samo bolest – bila je to lekcija koja me naučila kako da živim ali i da cijenim sve ono sto imam.