Postoje dani koji stanu u jedno srce, ali ostave trag za cijeli život.
Postoje i djeca koja svojom hrabrošću postanu veća od svih strahova.
Jedno takvo dijete je Mak Bakalović iz Tuzle.

Mak je bio dječak nemirnih koraka.Onih brzih, znatiželjnih, rasutih kroz dvorišta i ulice, kroz smijeh i igru. Onda je jednog dana, sasvim iznenada, život stao. Leukemija. Riječ koja odraslima slomi glas, a djeci preokrene svijet.

Bolničke sobe zamijenile su školske klupe. Infuzije su zauzele mjesto igračaka. Dani su se pretvorili u borbe, a noći u tihe molitve. Makova energija, nekad kao vjetar, postala je tiha i lomljiva. Bilo je trenutaka kada noge nisu slušale, kada svaki korak boli više od igle, kada je čak i osmijeh bio težak poput kamena.

Ali u Makovom srcu živjela je jedna uporna iskra, mala, ali prkosna. Iskra koja se odbijala predati.

U tim najtežim trenucima, vrata jedne kuće bila su širom otvorena za njega i njegovu porodicu.
Roditeljska kuća Tuzla, mjesto koje nije samo zgrada, nego zagrljaj. Mjesto gdje se strah lakše diše, gdje se tišina dijeli, gdje se svaka majka i svaki otac osjećaju manje sami.

Tu, među ljudima koji razumiju svaku neizgovorenu misao, Mak je nalazio toplinu doma i onda kada je bio najdalje od normalnog života. Roditeljska kuća bila je njegovo utočište između terapija, njegova sigurna luka dok se borio s komplikacijama i neizvjesnošću.
U njenim sobama čuvao je svoje sitne pobjede: prvi dan bez visoke temperature, prvi osmijeh nakon loše vijesti, prvi put kada je ponovo uspio stati na noge.

Onda, polako, tiho i strpljivo, Mak je počeo vraćati korake.

Danas je na terapiji održavanja, kod kuće, okružen porodicom, igračkama i onim starim, dječačkim snovima. Još se oporavlja, ali sada je na onoj strani puta gdje svjetlost pobjeđuje tamu.

Njegovi koraci su ponovo sigurniji. Njegov osmijeh ponovo širok, a svaka nova nada veća i jača.

Roditeljska kuća Tuzla — kuća koja čuva snagu

Makova priča je jedna od mnogih koje pokazuju koliko je Roditeljska kuća Tuzla važna.
Za djecu koja se liječe od raka, i za njihove porodice, ona je više od smještaja. To je dom u kojem se i najteži trenuci lakše prežive. Kuća u kojoj se briga pretvara u podršku, a usamljenost u zajedništvo.

U toj kući, djeca poput Maka uče da se i najduža borba sastoji od malih pobjeda.
U njoj roditelji pronalaze snagu, a djeca pronalaze mir.

Mak danas… i Mak sutra

Mak nastavlja svoju borbu, ali ne više sam. Uz medicinske timove, uz porodicu, uz svoju kuću podrške, i uz sve vas koji vjerujete u njegovu priču.

Njegovo djetinjstvo možda je na trenutak bilo zaustavljeno, ali nije izgubljeno.
Tamo gdje postoji ljubav, hrabrost i ruke otvorene poput vrata Roditeljske kuće Tuzla, nada uvijek pronađe put.

Mak je dokaz da se čuda ne dešavaju visoko na nebu.
Čuda se dešavaju tu, među nama.
U koracima jednog dječaka koji je ponovo naučio hodati.