Antonio Tolo

I ja sam mladiCa

Zovem se Antonio Tolo. Imam 16 godina i dolazim iz Kreševa. Trenutno pohađam Srednju Školu Kiseljak, smjer Administrativni tajnik i drugi sam razred. Bolovao sam od Non-hodgkinog limfoma, tj. raka limfnih čvorova. Liječenje sam započeo u Sarajevu, a nastavio u Zagrebu na KBC Rebro. U Zagreb sam stigao 20.07.2012. godine.

Tijekom liječenja moja najveća podrška su mi bili roditelji, a i ostala obitelj. Oni su bili moja svakdonevna podrška i inspiracija. Moja mama je bez razmišljanja ostavila ostalu braću i sestre kod kuće sa tatom i krenula sa mnom na put liječenja, bila mi je na raspolaganju 24 sata. U početku je bilo teško shvatiti zašto baš ja? Što sam to u životu uradio krivo? Zašto me Bog mrzi? Onda sam shvatio da sam ja taj kojeg je Bog odabrao da se proslavi kroz moju patnju i bolest i da ja to moram proći. Prihvatiš stanje kakvo jeste i slušaš upute liječnika kroz mukotrpne kemoterapije.

Kada sam padao u krizu tijekom liječenja, tada opet u pomoć priskaču moji roditelji, odigravaju opet glavnu ulogu. Doveli su mi u posjet mog idola, pjevača Marka Perkovića Thompsona i nogometaša Igora Cvitanovića. Da znaju pjevači, nogometaši i ostale javne ličnosti, koliko oboljeloj djeci znači njihova posjeta, bez razmišljanja bi svaki mjesec išli na kliniku u posjetu oboljeloj djeci od raka.

Nakon liječenja završio sam osnovnu školu te upisao srednju. Nastavio sam živjeti normalnim mladalačkim životom. Svaki dan sam zahvalan Bogu što mi je ponovno dao šansu za život. Ovom prigodom želim da se zahvalim osoblju dječije bolnice Jezero, Klinici za uho, grlo nos, gosp. prof. dr. Dragi Prgometu, prof. dr. Ernestu Biliću i cijelom osoblju na KBC Rebro Zagreb, mojoj obitelji, prijateljima i cijelom mom Kreševu i Kiseljaku koji su na razne načine bili uz mene tijekom liječenja.

Sada puno drugačije gledam na život! Mislim kako je veoma bitno da se priča o raku, ljudi trebaju biti informirani jer je jako važno da se na vrijeme otkrije i počne sa terapijama. Svima koji su sada na liječenju želim poručiti da ne posustaju, čak i ako mislite da nemate više snage, da ste već umorni od borbe, NIKADA NE ODUSTAJTE! I ja sam dolazio u iskušenje i govorio ja to ne mogu, ali trebate reći sebi: „Ja to mogu i uz Božiju pomoć ja ću ozdraviti". Nitko nije ni svjestan koliko je jak, koliko hrabrosti ima. Samo kada čujete riječ „RAK" u nama se budi veliki strah, ali taj rak ne znači kraj! Ja i ostale MladiCe smo pravi primjeri toga. Rak je naravno izlječiv!