Tuga uvijek ušeta u naše živote kada joj se najmanje nadamo, izmijeni ih i ostavi ožiljke koje nosimo sve vrijeme.

Sabahudina smo gledali kako dobija bitke, odrasta iz divnog malog dječaka u još divnijeg odraslog čovjeka, gazi kroz život unatoč dijagnozi i savladava sve prepreke. Sabahudina smo izgubili i prerano. Ne postoje riječi koje mogu opisati ovu tugu. Možemo samo dati obećanje da ga nećemo zaboraviti, da će biti tu sa nama kao što je bio i do sada, jer ne mogu se izbrisati godine radosti i pobjeda koje smo dijelili.