"Eno, mama, snježi"
Dan uoči petka, moj Bilal, moje hrabro, moje najhrabrije dijete, moja milost, kako sam mu znala govoriti, je Allahovom odredbom preselio na Ahiret... Jučer rano kroz prozor bolesničke sobe je ugrijalo sunce i dok su njegove zrake padale svuda po sobi mislila sam: "Bože, šta će mom Esadu i meni donijeti ovo sunce poslije nekoliko dana tmurne i naizgled zastrašujuće kiše"...

Jutros sniježi...
Moj Bilal, moja milost je volio snijeg i često je zadnjih dana govorio da će kad ozdravi ići sa svojim prijateljima na Bjelašnicu na snijeg... Kad bi došlo vrijeme snijega i zime često bi stajao na tabureu kraj prozora i govorio: "Mama, pogledaj, snježi"...

Moj Bilal, moja milost, dijete od nepunih pet godina bilo je svjesno Veličine Gospodara svog pa su njegove zadnje riječi bile: "Mamice, mama, uči mi, mamice"...
Inna lillahi ve inna ilejhi radzi'un! (Uistinu smo svi mi Allahovi i uistinu se svi Njemu vraćamo!)

Molim Allaha, dželle se'nuhu, da se mom Bilalu smiluje, da mu otvori džennetska vrata, da mome Esadu i meni podari sabura i snage i sastavi nas u Firdevsu sa našim Bilalom InshaAllah...”