Ajlin sugrađanin Elvir Peštalić napisao je lijepe riječi koje su dirnule srca svih nas koji je poznajemo, a koje vam prenosimo:

“Danas se Rajska u suzama guši.

Kada su duše stvarane, određeno je njihovo bivstvovanje na ovom svijetu. Pero je zapisalo. I dan rođenja i čas smrti.Tinta se odavno osušila..Koliko je samo vrijeme nepoznanica čovjeku. Koliko samo čovjek biva iznenađen prolaznošću vremena. Koliko se samo čovjek veže za trenutke u tom vremenu. I u tim trenucima za drage ljude.

Rajska je prelijepo mjesto. Vrijedni ljudi. Čestiti. Prekrasno mjesto koje, iako je bilo porušeno, vrijedni Rajčani su učinili sve da se i ne pozna vihor rata. Čak štoviše, imaju dosta toga više nego prije. Život u Rajskoj je poprimio svoju punu dimenziju.

Tako su i Krdžići krčili svoj put ka sreći.Ka budućnosti.Borili se svim svojim bićem, da djeca imaju ono što oni nisu. I taman kad su došli nadomak cilja, dođoše iskušenja. Bolest. A ona svojim snažnim rukama uzima one najslabije. A srcu najdraže..

Uzela je prekrasne djevojačke oči, koje su isplakale suze. U nadi. U želji. U molitvi. Da uspiju. Jer tek trebaju doći diplome, vjenčanica.

Koliko samo besanih noći kaharnih roditelja.Terapije, liječenja. Tretmani. Nije uspjelo. Osjetili su roditelji da stisak Ajline ruke slabi. Da joj se gubi onaj nekadašnji sjaj u očima. Znali su…a opet nada. Možda se desi čudo. Možda…Uzalud.

Danas je nebo bad Rajskom tmurno. Uplakano. Danas se ugasila najljepša zvijezda. Danas nas je napustila Ajla. Koliko god je čovjek jak i stamen, u ovakvim situacijama, zašuti. I nema odgovora. I uzdiše u svojoj samoći. Sam, samcat.

Danas je u kuću Krdžića ušla tuga na velika vrata.Ušla je sa namjerom da ostane zauvjek. Takva je ona ako joj se dopusti. Možda će i ostati neko vrijeme. Ali neće uspjeti ubiti u njima sjećanje na voljeno biće. A kada se najmiliji sjećaju svoga evlada, tuzi nema mjesta.

Ostao je Ajlin razred. I prazno mjesto u klupi. Ostaše da se pamte zajedničke godine u školi. Danas je ostala prazna soba u kojoj više nikoga biti neće.Iz te sobe će izlaziti sjećanja u valovima. Ostade jedna diploma bez svog diplomanta. Ostade jedna vjenčanica bez nevjeste. Osta mali brat bez voljene seke. Ostaše roditelji bez voljene kćeri. Ostaše samo sjećanja.

A sjećanja i drže čovjeka čovjekom. Nikada više prelijepe oči neće vidjeti čarobne zalaske sunca iznad Rajske. Iako rajsko mjesto, danas se u suzama guši.

Premilostivi gospodaru, podari Ajli cvijetne berzahske vidike. Roditeljima njenim odagnaj tugu iz grudi pregolemu, učini da iza ovih iskušenja i njih pogleda sreća. Da budu sretni njoj za ljubav. Da budu sretni u životu jer bi i ona to htjela svim svojim bićem.

A njoj, džennetske bašče kroz koje rijeke teku, a svima nama ibret da smo samo prolaznici na ovoj pozornici što životom se zove. Amin!!!''

Elvir Peštalić