(Najteža životna situacija donijela nam je ljude koji su postali naša druga porodica)

Nakon saopštenja dijagnoze, život koji ste do tada živjeli gubi svoje obrise i pretvara se u brigu i strah. Za porodicu Bešić iz Srebrenika, brige i strahovi su sada prošlost. Oni su veoma hrabro i stoički prošli liječenje svoje kćerke Nadje (4), koja se herojski iznijela s akutnom limfoblastnom leukemijom, niti jednog dana ne gubeći nadu i osmijeh s lica. Često pripovijedaju o tome kako je bilo mnogo teških dana, ali nikada nisu pomišljali da pokleknu ili odustanu. Jaka volja i pozitivan stav dvije su stvari za koje vjeruju da su trasirali put ka izlječenju njihove Nadje, ali također smatraju da bi sve bilo mnogo teže i neizvjesnije da nisu imali uz sebe ljude koji su ih bodrili, tješili i nasmijavali ih onda kada im je bilo najteže. I od svega kroz šta su prošli, pamte puno više pozitivnih, lijepih momenata, nego onih ružnih.

Po njihovim riječima najljepša stvar u cijeloj priči jeste što su se Nadja i oni u Roditeljskoj kući osjećali kao i u svojoj (Nadja je još uvijek zove „moja kuća“). U vrijeme redovnih kontrola, posjeta porodice Bešić Nadjinoj kući je obavezna. Nadjina mama Atifa kaže: „Najteža životna situacija u kojoj smo se našli donijela je sa sobom mnogo više pozitivnog, nego onog ružnog. Donijela nam je ljude koji su postali naša druga porodica. Neizmjerno smo zahvalni ekipi udruženja Srce za djecu i Roditeljskoj kući na pruženoj podršci, brizi i nadi, jer to je ono neprocjenivo u cijeloj našoj priči. Pored toga, Kuća nam je pomogla da se ublaži briga oko finansija, jer su nam smještaj i osnovne životne namirnice bile obezbijeđene, te je neprocjenjiva ta rasterećenost koju smo osjećali. Naša Nadja se nalazila u savršenim uslovima za njeno liječenje, gdje je sve prilagođeno djetetu oboljelom od raka.“

Za porodicu Bešić i sve ostale, Roditeljska kuća je mnogo više od korisnog smještaja. Roditeljska kuća je njihov drugi dom, zauvijek.